NETLEX Konferencija 2017, Brisel, 22. i 23.02.2017. godine

NETLEX Konferencija 2017, Brisel, 22. i 23.02.2017. godine

Organizator:

European Trade Union Confederation – ETUC (Evropska konfederacija sindikata)

Centralna tema Konferencije:  „Uloga Zakona o radu u budućem svijetu rada?“ 

(WHAT ROLE FOR LABOUR WORK IN THE FUTURE WORLD OF WORK?)

Konferencija NETLEX-a (mreža pravnih stručnjaka sindikalnih centara članica ETUC-a) održava se svake godine, radi praćenja novina i aktuelnih tema u zakonodavstvu Evropske Unije, te savjetovanja i razmjene iskustva pravnika iz sindikata članica ETUC-a, a posebno vezano za stavove ETUC-a o određenoj problematici.

Ove godine Netlex Konferenciji, koja se održala u Briselu 22. i 23.02.2017. godine, prisustvovalo je oko 100 učesnika iz svih zemalja članica EU, zemalja kandidata i potencijalnih kandidata (BiH i Kosovo). Koneferenciji su ispred Konfederacije sindikata BiH  prisustvovali Kenan Mujkanović (SSSBiH) i Igor Ratković (SSSRS). Također, Konferenciji je priustvovala i Enisa Vranac Salimović, šef regionalnog ureda MKS-a u Sarajevu.

Konferenciju je otvorila Ester Linč (Esther Lynch), Sekretar ETUC-a, konstatacijom da su sve izraženiji deregulacijski pritisci zasnovani na tvrdnjama kako je zakon o radu prevaziđen i da opterećuje poslovanje. Poslodavci ne žele sindikat, niti klasične radnike. Smatra da nas tek očekuju najveći izazovi zbog sve dinamičnijeg i bržeg razvoja tehnologije. Ovo će pratiti „inovacije“ u izbjegavanju regulatornog okvira koji štiti radnike od strane poslodavaca, prekarnost, nesigurnost radnika, ugovori sa nula sati radnog vremena, ugovori na poziv itd. Rad postaje roba, zaključila je Linč.

Prvi dan Konferencije obrađene su zanimljive i aktuelne teme:

  • Dignitet i privatnost,
  • Internet platforme,
  • Roboti i vještačka inteligencija.
  •  

Mr. Pinto de Albukerke (Pinto de Albuquerque), sudija Evropskog suda za ljudska prava govorio je o prvoj temi kroz prizmu slučaja Barbulescu protiv Rumunije, gdje je bio u Vijeću koje je postupalo u prvostepenom postupku. Govoreći o „negativnoj koaliciji država“ koja je vrlo uspješna u slabljenju radničkih prava, sudija Pinto je iznio detalje postupka u kojem je zastupao stav da je korištenje interneta ljudsko pravo. S jedne strane postoji pravo radnika na komunikaciju, iznošenje mišljenja, izražavanje, a sa druge strane interes poslodavca da osigura čuvanje poslovne tajne. U konkretnom slučaju, radnik je dobio otkaz  jer je u toku radnog vremena povremeno komunicirao preko interneta (privatno) uprkos načelnoj zabrani poslodavca, iako nije dokazano da je poslodavcu time na bilo kakav način pričinjena šteta odnosno da su time narušeni njegovi interesi.

U konkretnom slučaju sudija Pinto je imao izdvojeno mišljenje, da poslodavac nema neograničeno pravo kontrole komunikacije radnika, nego da politika nadzora mora biti najavljena uz sudsko dopuštenje. Stav je sudije Pinta da u svakom slučaju treba razmisliti o neophodnosti takve kontrole od strane poslodavca, te da nezakonito pribavljen dokaz ne može biti osnov za otkaz ugovora o radu. Govoreći o pristanku radnika na takvu kontrolu, sudija Pinto je kazao da se mora ići dalje od forme i uzeti u obzir da li je radnik takav pristanak dao dobrovoljno ili pod pritiskom, kao slabija strana.

Ovaj predmet je trenutno pred drugostepenim vijećem suda, uz napomenu da je EUTC ovdje  iznio stav kao treća strana (umješač) na strani Barbulescua. Sudija Pinto je izrazio optimizam da će drugostepeno vijeće donijeti odluku u korist ovog radnika, iako, prema njegovim riječima, u Strazburu nisu previše naklonjeni pravima radnika (predmet Sindikat ljekara Hrvatske i pravo na štrajk). Sudska praksa se po ovom pitanju još uvijek razvija i nisu izgrađeni jasni kriteriji i principi.

O drugoj temi, Internet platforme, govorio je Toni Wor (Tony Warr) iz engleskog sindikata GMB. Težište je stavio na potrebu kreiranja jedinstvene strategije zaštite radnika koji rade preko internet platformi. Kao primjer je naveo Uber, protiv kojeg je 19 londonskih vozača podnijelo tužbu radi priznavanja prava koja imaju zaposleni u radnom odnosu. Iako se Uber branio time da sa vozačima nema nikakav ugovorni odnos, da se radi o „samozaposlenim djelatnicima“, te da je Uber samo interent platforma i da nije kompanija koja se bavi uslugom prevoza, radnici su tokom sudskog postupka uspjeli dokazati da je ovdje riječ o lažnoj „samozaposlenosti“, odnosno pokušaju zaobilaženja zakonskog okvira s ciljem izbjegavanja obaveza prema radnicima koje iz toga proizilaze, a od strane Ubera. Iako je tvrdio drugačije, dokazano je da je Uber djelatnicima nametao niz obaveza od čijeg je izvršenja ovisilo da li će nastaviti raditi za Uber ili će biti „deaktivirani“, što je izraz koji je korišten umjesto termina otkaz. Sud je donio presudu u korist radnika, uz konstataciju da samozaposlenost treba da bude stvar izbora radnika, a ne poslodavca, što je ovdje bio slučaj, odnosno da se radi o „lažnoj samozaposlenosti“. Uber  će  svim radnicima morati  osigurati pravo na  platu ne manju od zakonski minimalne plate, te im omogućiti i pravo na godišnji odmor. Iz ovog razloga se ova presuda po mnogo čemu smatra historijskom.

Kejtlin Miler je govorila o robotima i vještačkoj inteligenciji, što je bila treća tema prvog dana Konferencije. Navodeći procjenu OECD-a da će u bliskoj budućnosti 5-10% radnih mjesta zamijeniti roboti, odnosno vještačka inteligencija, Miler je skrenula pažnju da ima i pesimističnijih procjena, prema kojima bi oko 40% radnih mjesta mogli zamijeniti roboti, što će biti ogroman  izazov za radnike i sindikate. Ocijenila je da će IT sektor uticati na sve segmetne ljudske aktivnosti istovremeno, kao i  da su ove promjene nezaustavljive.

Drugi dan Konferencije na temu „Ko je radnik“ govorio je prof. Dr. Martin Risak sa Univerziteta u Beču. Objašnjavajući razliku između radnika i zaposlenog, prof. Risak je konstatovao da u pravu EU nema jedinstvene definicije i distinkcije između ova dva pojma. „Europski koncept radnika je jasan, ali su mu robovi nejasni“- stav je prof. Risaka. Prema prof. Risaku, radnik je „osoba koja vrši određene poslove za drugu osobu po njenom nalogu i uz određenu naknadu“. Dakle, bez obzira na drugačije nazive (samozaposleni, zaposleni itd.) čime poslodavci nastoje izbjeći obaveze koje proizilaze iz radnog zakonodavstva, ako su ispunjeni uslovi iz navedene definicije u pitanju su radnik i poslodavac, koji u tom slučaju potpadaju pod normativni okvir kojim su uređeni radni odnosi sa pripadajućim pravima i obavezama. U tom smislu je potcrtao značaj Preporuke MOR iz 2006. godine o konceptu radnika.

Prof. Risak se osvrnuo i na mogućnost  kolektivnog pregovaranja za samozaposlene, cijeneći da je stvar sindikata koga će primiti u svoje članstvo.

Na drugu temu, „Ko je poslodavac“, izlagao je prof.dr. Jeremias Prassl sa Univerziteta Oxford, stavljajući akcent na razvoj tehnologije, internet platforme, nestanak standardnog tržišta rada posebno u IT sektoru, odnosno gubljenje distinkcije između poslodavca i radnika nekom dosadašnjem, klasičnom shvatanju.

Wiebke Warneck ispred (ETUC pravni savjetnik) istakla je potrebu formiranja specijalizovanog suda odnosno profilisanje specijalizovanih sudija pri Europskom sudu pravde,  samo za radne odnose. Vezano za direktive EU, stava je da sve direktive koje se tiču radnih odnosa treba da koriste termin „radnik“ a ne „zaposleni“.

Matilda Frapard govorila je o zakonu o „pažljivom postupanju“ usvojenom 21.02.2017. godine u Francuskoj, što je prvi u svijetu zakonu  koji odgovornost za štetu koju su prouzrokovale podružnice, ekspoziture, filijale velikih kompanija prenosi i na velike kompanije, uz mogućnost kazne do 10 miliona eura, kao i kompenzacije štete. Povod za donošenje ovog zakona, čija je procedura usvajanja trajala četiri godine uz ogromne otpore velikih kompanija i njihovih lobija, bila je nesreća u jednoj tvornici  tekstila u Bangladešu (Rana Plaza), gdje je zbog rušenja objekta tvornice poginulo preko 1000 radnika, dok je više stotina povrijeđeno. Prilikom istrage su uočeni brojni nedostaci i sigurnosni propusti koji su doveli do ove tragedije. U ruševinama fabrike pronađene su brojne etikete velikih svjetskih brendova i robnih marki, za koje je ova fabrika očigledno radila.  Ovim zakonom su nametnute jasne obaveze velikim kompanijama kada su u pitanju njihove podružnice, uključujući i izradu tzv. plana pažljivog postupanja.

Maria Rodrigues govorila je o mogućnosti da Evropski parlament usvoji značajnu Rezoluciju-Evropski stub socijalnih prava. Ovo je naročito značajno zbog izazova koje sa sobom donosi budući svijet rada. Također se osvrnula na internet platforme, kao potpuno novu vrstu radnih mjesta koja nije postojala do prije nekoliko godina, gdje radnici (tzv. samozaposleni) moraju imati minimalna prava. Stava je da treba donijeti i jednu Okvirnu direktivu s tim u vezi. Bez obzira kako strane zovu dokument kojim uređuju svoje obaveze bitan je njegov sadržaj, odnosno da li postoje dva ključna elementa koja karakterišu radni odnos-subordinacija i zavisnost.

Uporedo sa evolucijom tržišta rada koja je nezaustavljiva i postavljaće sve veće izazove pred radnike, treba da evoluira i radno zakonodavstvo, kao i sudska praksa, posebno kada su u pitanju tzv. „digitalni“ radnici.

Kenan Mujkanović, dipl. Pravnik

27.02.2017. godine