Nakon što je 1985. godine proizvedeno rekordnih 1.870.000 tona čelika, sindikat i uprava tadašnje Željezare Zenica su došli na ideju da se iz ostavarene zarade izgradi radnički hotel u Neumu, kako „pare ne bi otišle u Sarajevo ili Beograd.“ Tada je direktor Željezare bio Rade Despot, po mnogima najuspješniji menadžer kojeg je Željezara imala.
Radnički savjet Željezare je ovu odluku donio jednoglasno.
Kamen temeljac je položen 18.10.1985. godine, na dan Opštine Neum. Željezara Zenica je još daleke 1955. godine kupila zemljište u Neumu, gdje su izgrađeni objekti tipa bungalov, te za to doba funkcionalan restoran. U saradnji sa opštinom Neum, za potrebe gradnje hotela je kupljeno dodatno zemljište na kamenoj strmini, čija je ukupna površina dostigla 26.000 metara kvadratnih.
Najbolje arhitektonsko rješenje za hotel dao je afirmisani sarajevski arhitekt Slobodan Jovandić. Ovaj arhitekt je 1987. godine dobio državnu nagradu za nabolje arhitektonsko rješenje upravo za hotel Zenit.
Za generalnog izvođača radova odabrano je preduzeće „Hercegovina“ iz Mostara, a nadzor je vršilo preduzeće „Konsalting“ iz Sarajeva. Zanimljivo je da je u timu stručnjaka ovog preduzeća koji su vršili nadzor nad gradnjom Zenita bio tada mladi arhitekt Bakir Izetbegović, danas član Predsjedništva BiH.
O kakvom se građevinskom poduhvatu riječ govori činjenica da je na gradilištu svakodnevno radilo i do 800 radnika. Iskopano je 60.000 kubnih metara kamena i zemlje, ugrađeno 20.000 kubika betona, dvije hiljade tona čeličnih armatura, 18.000 kvadrata obrađenog kamena, 16.000 kvadrata keramike. Izgrađeno je i uređeno 680 metara obalnog pojasa, 7.000 kvadrata smještajnog prostora, 8.000 metara kvadratnih raznih drugih sadržaja, sportskih terena, kao i 1.200 kvadrata cestovnog i pristupnog prostora.
Izgrađen je i potpuno novi pristupni put prema hotelu, kako bi hotel i objekti ispod njega bili pristupačniji.
Pored Željezare Zenica, koja je bila glavni investitor, udružioci sredstava za gradnju Zenita bili su i druga preduzeća iz sastava RMK – Premiz, Rudnici Ljubija, RMK Promet, TGA Podujevo, RMK Inžinjering, ERC, Tvornica žice Sarajevo, Rudnik krečnjaka Doboj…Ukupna vrijednost materijala i radova iznosila je oko 13,5 miliona njemačkih maraka.
Na konkurs za zapošljavanje javio se veliki broj radnika. Zanimljivo je da su svi koji su tražili posao putem ispostave biroa za zapošljavanje u Neumu dobili posao u Zenitu, tako da u tom periodu na evidenciji ovog biroa nije bio nijedan nezaposleni.
Hotel Zenit je svečano otvoren 27. maja 1987. godine, tačno u 12 sati. Svečano presjecanje vrpce obavio je Predsjednik sindikata Željezare Enver Muhić.
Prema mišljenju mnogih stručnjaka za turizam, hotel Zenit je bio jedan od najljepših na Jadranskoj obali. Imao je smještajni kapacitet od 330 osnovnih i 173 pomoćna ležaja, u jednokrevetnim, dvokrevetnim i trokrevetnim sobama, te modernim apartmanima. Hotel je imao i kuhinju kapaciteta 500 obroka, 11 ugostiteljskih objekata sa 900 mjesta, olimpijski bazen, sportske terene, prostore za rekreaciju odraslih i djece, disko klub, trgovine, suvenirnice. U to vrijeme hotel je imao najsavremeniji sistem podnog grijanja sa solarnom energijom.
Objekat je odmah po otvaranju primio prve goste, sto radnika Željezare Zenica, od 01. juna 1987. godine.
Ovaj hotel je imao i ogromnu važnost za općinu Neum, koja se od vikend naselja koju su pratile afere transformisala u moderni turistički centar, festivalski i sajamski grad.
Željezara Zenica je u posjedu ovog hotela Zenit bila do 1992. godine. Hotel je u to vrijeme imao 250 do 300 radnika, među njima dosta zeničana, koji su u Neumu živjeli i radili.
Početkom rata, zenički radnici uglavnom nehrvatske nacionalnosti, bivaju prinuđeni napustiti Neum.
Dok je trajao rat, 1993. godine hotel Zenit je od strane „nove“ uprave preregistrovan u „UTP Hotel Zenit“, a 1997. godine formirano je novo mješovito preduzeće „HTP Zenit-BRO“, čiji su osnivači bili UTP Hotel Zenit, Brodomerkur iz Splita te Općina Neum, i kao takvo upisano u sudski registar, bez ijednog procenta vlasništva Željezare Zenica.
Nakon neuspjeha pokušaja da se pitanje vlasničke strukture riješi dogovorom, Željezara Zenica Osnovnom sudu u Čapljini 1998. godine podnosi tužbu radi vraćanja u posjed i vlasništvo hotela Zenit i poništenja upisa nove firme Zenit-BRO u sudski registar. Nakon održana dva ročista, 18.11.1999. godine sud u Čapljini odbija tužbeni zahtjev Željezare. Željezara je izjavila žalbu Kantonalnom sudu u Mostaru, koji je uvažio žalbu, poništio prvostepenu odluku, i naložio vraćanje hotela u posjed i vlasništvo Željezari te brisanje iz sudskog registra upisa novog preduzeća.
Međutim, druga strana je izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH. Vrhovni sud je 21.04.2011. godine donio odluku u korist podnosioca revizije, kojom je poništena odluka Kantonalnog suda u Mostaru a potvrđena prvostepena odluka.
Željezara Zenica podnosi apelaciju Ustavnom sudu FBiH sa zahtjevom za zaštitu ustavnog prava na imovinu. Nažalost, bez uspjeha.
Kao jedino preostalo pravno sredstvo, Željezara Zenica 2014. godine preko svog advokata upućuje predstavku Sudu za ljudska prava u Strazburu. Prema našim saznanjima, ovu predstavku sud u Strazburu je odbacio bez razmatranja, iz banalnog razloga – predstavka je imala 21 stranicu teksta, a pravila Suda dopuštaju maksimalno 17 stranica.
Time je pravna bitka za vraćanje hotela Zenit Željezari Zenica u posjed i vlasništvo definitivno izgubljena.
Međutim, ako već od vraćanja hotela Željezari Zenica nema ništa, a imovina Željezare Zenica je pretvorena u državnu, postavlja se pitanje zašto Željezara Zenica ne bi dobila dio sredstava ostvarenih prodajom državnog kapitala u ovom hotelu. Ovaj hotel višemilionske vrijednosti je ipak izgradila Željezara, tu nema apsolutno nikakve dileme. Obzirom na situaciju u kojoj se ovaj nekadašnji gigant i njegovi radnici nalaze, tih nekoliko miliona od prodaje Zenita mogli bi značajno poboljšati situaciju, omogućiti saniranje dubioza, uvezivanje staža odnosno zbrinjanje viška radnika, te u nekom optimističnom scenariju dovesti Željezaru u položaj da iz tekućeg poslovanja može isplaćivati plate i uplaćivati doprinose.
Istovremeno sa ovim procesom, Vlada Federacije BiH odnosno Agencija za privatizaciju FBiH, a kasnije Hercegovačko-neretvanskog kantona u čiju nadležnost je stavljen hotel Zenit, vodile su aktivnosti na reviziji vlasničke strukture hotela Zenit, tokom koje je u sudskom postupku utvrđeno postojanje većinskog državnog kapitala u ovom hotelu.
Danas ukupni kapital hotela Zenit iznosi 7.316.214,00 KM, u čijoj strukturi je 79,73% državni kapital, a 20,27% kapital „BRODOMERKUR d.d. Split (odnosno Mepas Široki Brijeg koji je u međuvremenu kupio firmu Brodomerkur).
Agencija za privatizaciju je u oktobru 2015. godine raspisala javni konkurs za prodaju državnog kapitala u hotelu Zenit u Neumu, odnosno 79,73 posto. Za naboljeg ponuđača odabrana je kompanija Bingo Tuzla. Međutim, postupak prodaje još nije okončan zbog prigovora koji su na odluku Agencije izjavili druga dva ponuđača. Prodaji hotela Zenit Bingu protivi se i Općina Neum. Načelnik Općine Neum kazao je da je plan Binga za ovaj hotel (proširenje smještajnih kapaciteta) u suprotnosti sa regulacionim planom i da ova općina neće dati urbanističku saglasnost.
Informaciju sačinio:
Kenan Mujkanović
