Ove naknade, kao i sva ostala materijalna prava radnika, regulišu se prvenstveno kolektivnim ugovorima, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Pravilnik o radu nije obavezan donositi poslodavac koji ima do 30 radnika.
Ako su pomenutim aktima ove naknade propisane kao pravo radnika, poslodavac ih ne može jednostrano ukinuti. Kolektivni ugovor se ne može izmijeniti bez saglasnosti sindikata.
Ugovor o radu (ako je njime utvrđeno pravo na naknadu za topli obrok ili prevoz) se ne može promijeniti bez saglasnosti radnika – bilo izmjenom ugovora, ili otkazom ugovora uz ponudu novog ugovora sa izmijenjenim uslovima. Radnik, ako i prihvati taj izmijenjeni ugovor, zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene.
Ako je pravo na topli obrok regulisano pravilnikom o radu, poslodavac mora isplaćivati ovu naknadu dok je takva odredba pravilnika na snazi. Ako poslodavca obavezuje kolektivni ugovor kojim je propisano pravo na naknadu za topli obrok, poslodavac to pravo ne može isključiti pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Oni moraju biti u skladu sa kolektivnim ugovorom, a ako postoji razlika, primjenjuje se ono pravo koje je za radnika povoljnije (član 19. st. 3. Zakona o radu).
Kolektivni ugovor se može zaključiti kao Opšti, granski kolektivni ugovor (za Federaciju ili kanton) i pojedinačni kolektivni ugovor (kod poslodavca).
Činjenica je da Opšti kolektivni ugovor više ne postoji. U februaru 2018. godine jednostrano je otkazan od strane Udruženja poslodavaca Federacije BiH, koje je iskoristilo takvu mogućnost datu važećim Zakonom o radu iz 2016. godine.
Kada su u pitanju granski kolektivni ugovori, trenutno je na snazi deset granskih kolektivnih ugovora za teritoriju Federacije BiH, od kojih se devet odnosi na radnike u realnom sektoru (proizvodnja i usluge):
1. Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika za djelatnost proizvodnje i prerade metala u FBiH
2. Kolektivni ugovor za djelatnost drvne i papirne industrije u FBiH
3. Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika za djelatnost građevinarstva u FBiH
4. Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika za djelatnost trgovine u FBiH
5. Kolektivni ugovor za djelatnost tekstilne, kožarsko-prerađivačke, gumarske i industrije obuće u FBiH
6. Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika za djelatnost hemije i nemetala u FBiH
7. Granski kolektivni ugovor za područje telekomunikacija u FBiH
8. Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH
9. Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti rudarstva u FBiH
10. Granski kolektivni ugovor elektroprivredne djelatnosti u FBiH
Svim navedenim kolektivnim ugovorima je regulisano pravo na topli obrok odnosno naknadu za topli obrok u iznosu od 0,5%, 0,7%, 0,8% do 1% od prosječne plate u Federaciji BiH, po radnom danu (elektroprivredna djelatnost 2%), ili prosječno od 7 do 14 KM po radnom danu.
Poslodavac kojeg obavezuje neki od ovih kolektivnih ugovora ili pojedinačnih kolektivnih ugovora, ne može radniku uskratiti pravo na topli obrok odnosno naknadu za topli obrok, prevoz ili regres ako je to pravo ugovoreno.
Obzirom da je važećim kolektivnim ugovorima, granskim ili pojedinačnim, pokrivena većina radnika, ova medijska priča o nekakvom masovnom “ukidanju toplog obroka” apsolutno je predimenzionirana, jasno s kojim ciljem.
Ako i ima primjera ukidanja toplog obroka, u većini slučajeva se radi o pravno diskutabilnim odlukama poslodavaca, gdje radnici zaštitu svojih prava mogu tražiti putem suda.
