Danas se navršava 19 godina od najveće poslijeratne nesreće u zeničkoj željezari (tada Mittal Steel), u kojoj su živote izgubili naše kolege Ramo Bektaš (47), Ibrahim Hakanović (56) i Mujo Smriko (50), sva trojica radnici Čeličane.

Nastradali radnici su bez zaštitne opreme upućeni na intervenciju u uski kanal kroz koji prolaze plinske instalacije prema 100-tonskoj kazanskoj peći, kojom prilikom je došlo do gušenja plinom argonom.

Sindikat je mjesecima prije ove nesreće upozoravao upravu na potrebu većeg ulaganja u zaštitu na radu, označavanje plinsko-eksplozivnih zona, postavljanje senzora u kritičnim prostorima i znakova opasnosti, na potrebu formiranja specijalne dreger čete za intervencije u opasnim uslovima i obaveznu prisutnost vozila hitne pomoći 24 sata dnevno u krugu fabrike, ali i na prekomjeran prekovremeni rad i druge propuste.

Iako je kompanija Mittal Steel Zenica te 2007. godine ostvarila čisti profit od 62 miliona KM, uprava je odugovlačila sa ispunjenjem ovih zahtjeva zbog navodno visokih troškova. Tek nakon gubitka tri ljudska života, navedeni zahtjevi su ispunjeni.

Ova nesreća surovo je podsjećanje na teške uslove u kojima rade metalski radnici, ali i upozorenje da se ne smije čekati tragedija ili ozbiljna nesreća kako bi se poduzele adekvatne mjere zaštite na radu. Ljudski životi i zdravlje nemaju cijenu.

Čuvamo uspomenu na naše nastradale kolege.